Šta smo naučili od projekata koji nisu lansirali
Dva projekta iz našeg portfolija nisu ušla u produkciju iz potpuno različitih razloga. Ono što smo iz njih izvukli vrednije je nego ono što neki lansirani projekti donose.
Većina marketing strana softverskih firmi pokazuje samo uspehe — projekte koji su lansirani, klijente koji su narasli, brojeve koji su impresivni. To je razumljivo. To je takođe nepotpuno.
U našem portfoliu, dva projekta nisu ušla u stvarnu produkciju. Rupa, platforma za bilijar klub, napravljena je do kraja — sa nativnom aplikacijom, dashboard-om, .NET backend-om, Keycloak identity sistemom. Klub se još uvek nije otvorio.
BetPass, sistem samouslužnih kioska, prošao je kroz koncept i kompletan UX/UI dizajn. Razvoj smo započeli. Klijent je projekat obustavio iz tržišnih razloga pre nego što je sistem ušao u produkciju.
Oba projekta su finalizovana drugačije od plana — i u oba slučaja smo izvukli više nego što očekujemo iz nekih projekata koji su lansirali.
Lekcija 1: Arhitekturalne odluke vrede čak i bez produkcije
Rupa je napravljena sa Keycloak-om za autentifikaciju, Seq-om za centralni log i Clean Architecture-om u .NET-u. To su odluke koje znače mesec dana dodatnog rada na početku, u zamenu za sistem koji može da živi godinama bez velikih refaktora.
Kada smo donosili te odluke, klub se još uvek planirao da otvori. Posle, kada se nije otvorio, neko bi mogao da pomisli da su te odluke bile preterivanje. Nisu bile.
Razlog: te odluke su sada deo načina na koji razmišljamo o sledećim projektima. Tim je naučio Keycloak na pravom projektu, ne na vežbi. Patterni koji su tu napisani sada se koriste u drugim projektima u portfoliu. Reputacija je da pravimo dobro — i kada projekat ne ide u produkciju, to što smo gradili kvalitetno se vidi.
Lekcija 2: Koncept i dizajn su samostalno vredni
Za BetPass smo, pre razvoja, isporučili kompletan UX/UI dizajn. Naš dizajner je razradio svaki ekran, svaki flow, svaki edge case. Kiosk od ad ekrana do svakog pojedinačnog toka — uplate računa, uplate kredita, vaučeri, kladionice, raffle, dojava — sve je vizuelno i strukturno osmišljeno.
Klijent je zatim odlučio da ne nastavi sa razvojem. Tržišna situacija se promenila, kalkulacije su se promenile, projekat je obustavljen.
Ono što je ostalo nije Figma sa nekoliko slajdova. Ostao je kompletan dizajn produkta koji bi mogao da se realizuje sutra ako neko drugi pokupi inicijativu. Naš dizajner je iz tog rada izvukao iskustvo koje sada koristimo na svakom hardverskom projektu — kako modelovati flow-ove za fizički uređaj, kako pisati error states za hardverske greške, kako balansirati informaciju na ekranu koji stoji 24/7.
Drugim rečima: dizajnerski rad ne nestaje kada se projekat obustavi. On se prelije u sledeće projekte.
Lekcija 3: Iskren framing je važniji od skrivanja
Lakše je iz portfolija jednostavno izbaciti projekte koji nisu lansirali — kao da se nisu ni desili. Mnogi to rade. Mi smo namerno odlučili drugačije.
Razlog: kada govorimo klijentima o procesu, deo te priče je kako razmišljamo kada projekat ne ide po planu. Da li skidamo lopatu i odlazimo? Da li nastavljamo da gradimo do produkcijskog kvaliteta čak i kada znamo da postoji rizik obustave? Da li priznajemo iskreno šta se desilo?
Kada projekat koji nije lansirao stoji u portfoliu sa jasnom napomenom "sistem spreman, klub se nije otvorio" — to je signal koji govori o nama više nego deset uspešnih lansiranja. Pokazuje kako se ponašamo kada situacija nije idealna.
Šta to znači za sledeće projekte
Mi pravimo svaki projekat kao da će živeti pet godina, čak i kada postoje signali da bi mogao da bude prekinut ranije. Razlog nije naivnost — razlog je da se kvalitet i disciplina ne menjaju u zavisnosti od projektne neizvesnosti.
Kvalitetne arhitekturalne odluke ostaju u timu. Kvalitetan dizajn ostaje u dizajnerskom iskustvu. Iskreno predstavljanje ostaje u načinu kako klijenti razumeju ko smo.
Lansiranje nije jedini način da projekat bude vredan.